Ponekad trudnicu pripremljenu za normalni porođaj, iznenadi odluka porodničara da trudnoću dovrši operacijom, odnosno carskim rezom. Operativnim putem dovršava se otprilike 15% trudnoća. Relativno velik broj rodilja od liječnika zahtjeva operativno dovršenje trudnoće pa je važno naglasiti da je to kiruški zahvat koji nosi sa sobom svoje kiruške i anesteziološke komplikacije. Iako su modernom tehnologijom komplikacije svedene na minimum liječnik neće majku izlagati navedenim rizicima ukoliko ne postoji opravdana i čvrsta medicinska indikacija. Unatoč vrlo strogim indikacijama, zamjećuje se sve veći porast broja trudnoća dovršenih carskim rezom. Žene se danas sve kasnije odlučuju na trudnoću pa takve trudnoće nose rizik za razvoj komplikacija, što je najvjerojatnije razlog tomu. Kada se liječnik odlučuje za operativni način dovršenja trudnoće?
Ako je dijete preveliko da bi sigurno prošlo kroz zdjelicu majke. Taj se problem katkad uoči prije samog porođaja, ali najčešće se na njega posumnja kada porođaj ne napreduje prema očekivanjima. Drugi razlog je - fetalna ugroženost: prijevremeni porod jako malog djeteta, loš kardiotokografski nalaz (CTG), protrahiran porod, mekonij u plodovoj vodi. To znači da dijete ima poteškoća tijekom porođaja te da porođaj treba odmah dovršiti. Razlog za carski rez mogu biti problemi s posteljicom, neobični položaj djeteta u maternici, najčešće položaj zatkom, dijabetes u trudnoći ili povišeni krvni tlak te neke druge bolesti majke. Vaginalni porod kod višeplodne trudnoće je također rizičan porod pa se porodničari i tada u interesu i majke i djece odlučuju na carski rez.

Kako se izvodi carski rez?

Rez je najčešće poprečni u donjem dijelu trbuha otkud se pristupa na maternicu te se kroz učinjeni otvor polagano izvlači dijete. Na operativnom dovršenju trudnoće uvijek je prisutan pedijatar te mu se dijete odmah po porodu predaje na ruke, a porodničar za to vrijeme izvlači posteljicu. Cijeli postupak traje dvadesetak minuta, a od samog početka zahvata do poroda djeteta protekne oko 4-7 minuta. Po završetku zahvata rodilja se odveze u jedinicu intenzivne skrbi, gdje se nakratko zadržava zbog kontrole krvnog tlaka, krvarenja iz rodnice i potpunog buđenja iz anestezije i tek tada se odvozi u posebnu sobu za babinjače nakon carskog reza. Rodilja ostaje u krevetu 48 sati i stalno je pod kontrolom medicinskog osoblja. Nadzor nad rodiljom potreban je zbog mogućih komplikacija zahvata kao što su infekcija te opasnost od mogućeg krvarenja ili tromboze.

Carski rez ne bi trebao biti razlog izbjegavanja porođajnih bolova. Postporođajni oporavak je zamjetno duži nakon operativnog dovršenja trudnoće kao i bolovi koji su uzrokovani kiruškim zahvatom. U slijedećoj trudnoći nakon carskog rez porod se može dovršiti vaginalno ako liječnik pregledom i pretragama utvrdi da nema rizika za vaginani porod.

Psihofizička priprema trudnica osigurava pripremu za porođaj bez straha, ali ne omogućuje porođaj bez bola. To je priprema za porođaj u kome će trudnica u potpunosti surađivati s liječnikom i primaljom. Pripremljena trudnica znat će prepoznati određene faze poroda i znat će koliko određena faza traži njezino aktivno sudjelovanje.

Disanje pri porodu samo je jedna od stvari na koje se unaprijed treba pripremiti. Uglavnom, tijekom poroda je najvažnije disati, bez obzira na tehniku koja se primjenjuje. U trudu žene od napora i boli zaborave disati, što pridonosi povećanju bolova. Priprema se zasniva na teoretskom i praktičnom dijelu koji se uče na sve posjećenijim tečajevima za trudnice. Njih, nažalost, još uvijek nema dovoljno, ali budući da je zaživjela potreba za njima, polako niču u okviru patronažnih službi.

Praktični dio se sastoji od vježbanja mišića koji čine dno male zdjelice i sudjeluju u porodu, a upoznavanjem trudnica s fiziologijom poroda i njegovim fazama otklanja se strah i panika za koje je znanstveno potvrđeno da snižavaju prag za bol i oslabljuju trudove. Nedvojbeno je da pravilno disanje ublažava bolove, smanjuje psihičku napetost te osigurava dovoljan dotok kisika i hranjivih tvari djetetu. Ovako pripremljena trudnica prebrodit će porođaj lakše i bez straha i uspješno surađivati s porodničarskim timom.

Učenjem suradnje kroz trudnoću te intenziviranjem priprema potkraj trudnoće rezultirat će ugodnijim porodom. Suradnja zahtijeva koncentraciju čime se odvraća pozornost od bola što je ujedno i temelj jedne od najpopularnijh metoda prirodnog poroda nazvanoj prema njezinom utemeljitelju " Lamaze ili Lamaze-Pavlov metoda ", ili "psihoprofilaksa" . Lamaze, francuski liječnik, obučavao je žene da na trudove odgovaraju različitim tipovima disanja koji se ubrzavaju s intenziviranjem trudova. Na ovaj način više kisika dolazi djetetu i mišićima maternice. Pretpostavljalo se da usmjerivanje na disanje odvlači ženinu pažnju od boli trudova. Metoda je postala popularna 1960-ih godina i bila je prva metoda prirodnog poroda.

Prilikom prijema u rađaonicu primalje će rodilji dati kratke upute o tome kako disati. Najčešći savjet je udisanje na nos i izdisanje na usta. Razmišljanje o tome kako treba disati svraća pozornost s bolova.

Na prvi znak truda žena se treba koncentrirati na neki predmet, npr. točku na zidu i na taj način stvara vizualni stimulus koji ide izravno u mozak. Nakon toga slijedi veliki udah i nakon toga ritmično diše. Disanje je praćeno laganom masažom trbuha vrhovima prstiju po trbuhu i bokovima. Masaža je dodirni podražaj koji se također prenosi u mozak. Može je provoditi žena sama ili partner. Partner verbalno potiče ženu i stvara slušni podražaj za mozak.

Rezultat je podraživanje mozga žene višestrukim stimulusima: vidnim, dodirnim, slušnim - koji dolaze u mozak prije bolnih osjeta i "pobija" se bol.

Naravno, osjet boli ovisi i o kulturalnom okružju, odgoju, osobnoj osjetljivosti i kemijskim procesima u mozgu. Tako da je i uspjeh ove metode u smanjenju bolova vrlo individualan i zahtjeva dobru psihičku pripremu i vježbanje.

Pripreme je najbolje započeti oko 20tog tjedna gestacije. Vježbanje dva puta tjedno ispočetka je dovoljno, a potkraj trudnoće vježbe disanja i jačanja dna male zdjelice potrebno je činiti i tri puta tjedno da bi se trudnica optimalno pripremila za porođaj. Ne savjetuje se trudnicama vježbati "na svoju ruku" bez nadzora stručne osobe i bez prethodnog savjetovanja sa svojim liječnikom-ginekologom.

Priprema za početak dojenja treba početi još prije poroda. Dojke je potrebno pregledati potkraj trudnoće u sklopu ginekološkog pregleda radi pravovremene korekcije uvučenih ili jako plosnatih bradavica. Dojka se, naime u potpunosti razvija tek u trudnoći te se neke zapreke dojenju, poput uvučenih ili plosnatih bradavica, tek tada i uoče.

Refleksi sisanja i gutanja su prirođeni, međutim dojenje je vještina i za majku i za novorođenče. Vještina koja iziskuje more strpljenja i jedinstvena je prilika za početak uspostavljanja čvrste emotivne veze između majke i djeteta. Trenutci učenja dojenja nisu trenutci prvih pokušaja odgajanja novorođenčeta i nametanja ritma hranjenja i duljine trajanja podoja. Novorođenče treba dojiti kada ono plače ili drukčije pokazuje da je gladno. Trajanje podoja također je prepušteno djetetu. Ono će sámo prekinuti sisati kad je sito.

Takav pristup dojenju omogućuje probavnom sustavu novorođenčeta da se postupno prilagodi na prehranu. Novorođenče kojemu je pružena prilika da samo određuje ritam brže će se prilagoditi i manja je vjerojatnost da će razviti grčeve.

Također je bitno da se za dojenje odabere mirno i ugodno mjesto u stanu gdje će majka biti neometana.

Korak 1.

Prije početka podoja ruke treba oprati sapunom i vodom. Ukoliko između podoja istječe dosta mlijeka i dojku treba oprati mlakom vodom.

Korak 2.

Da bi novorođenče moglo pravilno sisati bitno je da u usta stavi cijelu bradavicu i što veći dio areole ispod koje se nalaze mliječni sinusi u kojima je skupljeno mlijeko. To se postiže iskorištavanjem još jednog novorođenačkog refleksa - "refleksa traženja usnama". Lagano prstom podražite kut usana na onoj strani lica djeteta koja je okrenuta prema dojci. Ono će tada refleksno okrenuti glavicu prema dojci i dovoljno otvoriti usta.

Korak 3.

Tad se brzo stavi bradavica u usta i glavica se privuče k dojci. Ako je djete pravilno prihvatilo dojku onda mu vrh nosića i brada dodiruju dojku. Vidi se kako nosić priliježe uz dojku, a donja usna je izvrnuta.

Ako hvatanje bradavice nije dobro uspjelu u prvom pokušaju, ponovo prstom podražite suprotni kut usana da ono ponovnim "refleksom traženja" otpusti bradavicu pa se ona lako i bezbolno izvuče. Nikako nemojte "na silu" izvlačiti dojku jer to može dovesti do oštećenja bradavice.

Pravilno dojenje sastoji se od valovitih pokreta jezikom kojim se pomiče mlijeko iz sinusa kroz izvodne mliječne kanaliće odakle ono bude oneseno u usta djeteta.

Sisanje gumene dudice, zbog njezinog drukčijeg anatomskog oblika, potpuno je različito. Ono se sastoji od ritmičnih pokreta pritiskanja dudice o nepce. Novorođenče koje naizmjence siše dojku i dudicu može se zbuniti i loše sisati dojku. Zbog toga, dok god ne uvježba sisanje dojke ne preporučuje se davanje gumene dudice niti hrane na bočicu. Sito novorođenče obično zaspi i ispusti bradavicu.

Ima djece koja sišu vrlo sporo i puno spavaju na prsima. Nijh treba često nježno buditi, premještati ih na prsima iz položaja u položaj da bi se razbudili i nastavili sisati.

Sisanje ili taktilni podražaj bradavica dojki poticaj je na izlučivanje hormona oksitocina koji dovodi do izlučivanja mlijeka u kanaliće dojke i do kontrakcije maternice pa mnoge dojilje mogu upravo za vrijeme dojenja osjetiti bolnost tih kontrakcija.

U prvim danima nakon poroda dojka je nabrekla od povećane količine krvi krvi i limfe pa oksitocin sporije dolazi na svoje odredište. Zato istiskivanje mlijeka u mliječne kanaliće u početku dojenja kasni. U to vrijeme dijete siše na dojci i po nekoliko minuta prije nego li se pojavi refleks otpuštanja mlijeka. Upravo ova pojava često uznemirava majke jer im se pričinjava da nema mlijeka te mnoge tu odustaju od dojenja i prelaze na umjetnu prehranu djeteta. Ta se faza može prebroditi kružnom masažom dojke od periferije prema sredini ili postavljanjem toplih obloga na dojku prije podoja. Postoje i mediakmentna riješenja u obliku oksitocinskog spreja, no međutim ona su rezervirana za slučaj kada niti jedna prirodna mjera ne poluči dovoljan rezultat.

Korak 4.

Djeca pri sisanju progutaju dosta zraka zato ih je po podoju potrebnu uspraviti i lagano lupkati po leđima dok ne podrignu.

Sastav majčinog mlijeka nije isti na početku i na kraju podoja pa je bitno da novorođenče barem jednu dojku posiše do kraja. Majčino mlijeko na kraju podoja bogatije je masnim kiseliama koje stvaraju osjećaj sitosti i neophodne su za pravilan razvoj novorođenčeta. Stoga, ako novorođenče pustimo da posiše jednu dojku do kraja prije nego mu ponudite drugu ono će unijeti u svoj mali organizam puni spektar potrebnih tvari. Osim toga, zamijetit će osjećaj sitosti i posisati upravo onoliko koliko mu treba, a da pri tome ne preoptereti želudac. Upravo tu leži osnova pravilne prehrane kasnije u životu.

Promatranjem djeteta možemo procijeniti da li je dijete dovoljno dojeno. Ako je ono živahno, zadovoljno, dobro spava, ima 5-6 mokrih pelena u 24 sata vrlo je vjerojatno da je adekvatno dojeno. Kroz neko vrijeme i vaga u savjetovalištu za dojenčad pokazat će rezultat vašeg truda.

Mnoge su dojilje u brizi treba li promijeniti prehranu za vrijeme dojenja i na koji način. Što se smije jesti, a što se ne preporučuje? Što bi moglo smetati djetetu? Smiju li se uzimati lijekovi za vrijeme dojenja? To su samo neka od češćih pitanja koja majke postavljaju liječniku. Pokušat ćemo se u tekstu osvrnuti na neka od njih.

Prehrana

Ponekad možete primjetiti da vaše dojenče reagira na neku vrstu namirnice te odbija mlijeko. Tada je najbolje izostaviti neko vrijeme iz prehrane hranu na koju sumnjate da nije odgovarala djetetu, bilo zbog toga što mijenja miris mlijeka pa ga dijete zbog toga odbija, bilo da utječe na okus pa mu se ne sviđa. Nakon nekog vremena, prije konačnog izostavljanja iz prehrane, možete ponovno ispitati sumnjivu namirnicu te ju izostaviti iz prehrane ako ste se uvjerili da ne odgovara vašem dojenčetu.

Teško je izdvojiti određene namirnice i proglasiti ih "najčešćim krivcima" za "nesviđanje" jer, iako jako maleni, mališani već imaju razvijen vlastiti stav koji ćete vrlo brzo u mnogočemu primjetiti.

Najčešće, ipak, reagiraju na jako začinjenu hranu. Vrlo rijetko pojedine namirnice koje majka uzima mogu prouzročiti nadutost i grčeve kod djeteta: grah, češnjak, kelj, kruške, marelice i čokolada. No, ukoliko je prehrana raznolika i navedene namirnice zastupljene u manjim količinama nema razloga izostavljati ih iz prehrane.

Spriječite prebrzi gubitka tjelesne težine i iscrpljenost organizma

Kako prehrana, lijekovi i stil života utječu na dojenje? Mnoge su dojilje u brizi treba li promijeniti prehranu za vrijeme dojenja i na koji način. Što se smije jesti, a što se ne preporučuje? Što bi moglo smetati djetetu? Smiju li se uzimati lijekovi za vrijeme dojenja? To su samo neka od češćih pitanja koja majke postavljaju liječniku. Pokušat ćemo se u tekstu osvrnuti na neka od njih. Prehrana Ponekad možete primjetiti da vaše dojenče reagira na neku vrstu namirnice te odbija mlijeko. Tada je najbolje izostaviti neko vrijeme iz prehrane hranu na koju sumnjate da nije odgovarala djetetu, bilo zbog toga što mijenja miris mlijeka pa ga dijete zbog toga odbija, bilo da utječe na okus pa mu se ne sviđa. Nakon nekog vremena, prije konačnog izostavljanja iz prehrane, možete ponovno ispitati sumnjivu namirnicu te ju izostaviti iz prehrane ako ste se uvjerili da ne odgovara vašem dojenčetu. Teško je izdvojiti određene namirnice i proglasiti ih "najčešćim krivcima" za "nesviđanje" jer, iako jako maleni, mališani već imaju razvijen vlastiti stav koji ćete vrlo brzo u mnogočemu primjetiti. Najčešće, ipak, reagiraju na jako začinjenu hranu. Vrlo rijetko pojedine namirnice koje majka uzima mogu prouzročiti nadutost i grčeve kod djeteta: grah, češnjak, kelj, kruške, marelice i čokolada. No, ukoliko je prehrana raznolika i navedene namirnice zastupljene u manjim količinama nema razloga izostavljati ih iz prehrane. Spriječite prebrzi gubitka tjelesne težine i iscrpljenost organizma Dojenje je jako iscrpljujuće za majčin organizam i zahtijeva dodatni unos energije. Da bi se spriječio prebrzi gubitak tjelesne težine, žena koja doji trebala bi jesti 1/4 kalorija više nego što jede zdrava odrasla žena koja nije trudna.

Dodatna potreba postoji za bjelančevinama, kalcijem i svim vitaminima. Mlijeko je dobar izvor kalcija, vitamina i minerala. Velik broj odraslih ne pije svježe mlijeko zbog nepodnošenja mliječnog šećera - laktoze, koje nastaje zbog spontanog nestajanja enzima za njegovu razgradnju. Ukoliko ste i vi među njima, ne brinite. Fermentirani mliječni poizvodi - jogurt, kiselo mlijeko, svježi sir i kiselo vrhnje su jednakovrijedna prehrambena zamjena za svježe mlijeko.

I vegetarijanska prehrana može zadovoljiti potrebe organizma za vrijeme dojenja ako uključuje dovoljno mlijeka i mliječnih proizvoda, jaja, raznovrsne žitarice, svježe voće i povrće.

Za dojilje koje su u trudnoći dobile nešto više kilograma, vrijeme dojenja je povoljno razdoblje za vraćanje na tjelesnu težinu koju su imale prije trudnoće. Raznolika prehrana i lagana tjelovježba u razdoblju dojenja pomoći će organizmu utošiti nakupljene kalorije te u isto vrijeme pružiti vašem dojenčetu najzdraviju prehranu.

Unos tekućine, lijekovi i stil života

Tekućina

Potrebe za tekućinom su nešto veće nego izvan razdoblja dojenja. Većina dojilja ima pojačan osjećaj žeđi te je po njemu najbolje regulirati unos tekućine. Iako vlada uvjerenje da mlijeko, pivo i čaj pojačavaju produkciju mlijeka, to nije medicinski potvrđeno.

Alkohol

Alkohol se općenito ne preporučuje ni za vrijeme trudnoće ni u razdoblju dojenja, ali pola čaše vina (cca 1,5 dcl) prigodno, uz jedan obrok dnevno, ne bi trebalo smetati dojenčetu. Pri tome, naravno, treba biti oprezan ukoliko dojilja uzima i nekakve lijekove. Uz brojne lijekove strogo je zabranjeno konzumiranje i manjih količina alkohola, zbog različitih interakcija te utjecaja na metabolizam lijeka i njegovo izlučivanje.

Lijekovi

Kod potrebe za bilo kakvim lijekovima, u trudnoći pa tako i za vrijeme dojenja, treba se najprije savjetovati sa svojim liječnikom obiteljske medicine, pedijatrom ili ginekologom.

Kava

Oprez i ljubiteljima kave! Iako kofein prelazi u majčino mlijeko, majke koje doje smiju si priuštiti jednu do tri šalice kave dnevno. Više razine kofeina mogu uzrokovati nemir novorođenčeta, iritabilnost, odbijanje hrane te teško usnivanje. Učinak kofeina na dojenče je tim jači jer se kofein kod male djece sporije izlučuje iz organizma.

Pušenje

Pušenje je apsoluno nedopustivo! Sva djeca trebaju zdrav okoliš neovisno o tome kako se hrane, ali je bitno naglasiti da je pušenje u razdoblju dojenja posebno opasno jer se nikotin izlučuje u majčino mlijeko i tako prenosi dojenčetu. Osim stvaranja nikotinske ovisnosti, pušenje u blizini novorođenčeta povećava rizik nastanka iznenadne smrti novorođenčeta tzv. smrti u kolijevci. Inzistirajte da pušači iz vašeg kućanstva ne puše u prostorijama gdje dijete boravi.

Rastom ploda u maternici, povećava se i veličina maternice. Već u prvom tromjesečju njezina stjenka odeblja. To je uobičajen nalaz kod pregleda trudnice u vrijeme rane trudnoće. Napredovanjem trudnoće i rastom ploda, stjenka se polako stanjuje. Mišić maternice je tijekom većeg dijela trudnoće relaksiran, a vrat maternice (cerviks) tvrd i zatvoren.

Prije nastupa poroda događaju se promjene u mišiću i vratu maternice. Dolazi do procesa tzv. "sazrijevanja" vrata maternice. On postupno omekšava, skraćuje se i konačno, otvara se da bi omogućio prolaz ploda. Usporedno s početkom promjena na vratu maternice, javljaju se i promjene na materničnom mišiću koji se biokemijski priprema za stvaranje i prenošenje podražaja koji će dovesti do pojave trudova. Pod utjecajem hormona dolazi također do omekšavanja vezivnog tkiva dna male zdjelice. Tkivo postaje mekše i elastičnije te dopušta određenu rastezljivost za vrijeme prolaska ploda.

Maternica se sporadično kontrahira tijekom cijele trudnoće. Te kontrakcije nastaju samo u pojedinim segmentima maternice, nekoordinirane su i trudnice ih često ni ne osjećaju. One se nazivaju Braxton-Hicksove kontrakcije.

Sve navedene promjene prilično su klinički "nevidljive". No neke od njih ipak mogu upozoriti buduću majku da se bliži trenutak poroda. U posljednja četiri tjedna trudnoće aktivnost mišića maternice postaje sve jača i sve više koordinirana. To se može zamijetiti kao tzv. "lažni ili prethodni trudove". Oni su rijetki, slabi i kratkotrajni.

Oko 24h prije početka pravih trudova javljaju se tzv "pripremni" trudovi koji postaju sve jači i sve češći. Rodilja tada može zamijetiti da se plod umirio, odnosno da se smanjio broj pokreta koje majka osjeća i to je normalna pojava pred porod. Kada se trudovi, kod prvorotke, počnu javljati periodički po 2 u 10 minuta tada smatramo da su nastupili pravi trudovi i tada bi se trebali uputiti u rodilište. Kod višerotki se savjetuje ženama da se upute u rodilište čim trudovi poprime određeni ustaljeni ritam, jer kod njih porod traje kraće i sve opisane pojave zbivaju se brže.

Početku pojave trudova može prethoditi ispadanje cervikalnog čepa. To je gusti, viskozni sekret iz cerviksa koji ispadne kada se cerviks počne otvarati pod utjecajem pripremnih trudova . Njegova je funkcija zatvaranje cervikalnog kanala za vrijeme trudnoće. Važno je napomenuti da svaki porod ne započinje na jednak način. Navedene promjene ponekad ne moraju biti tako jasne i zamjetne. Nastupu poroda u određenom broju slučajeva prethodi prsnuće vodenjaka. U tom slučaju se ne smije čekati pojava trudova već se trebate odmah uputiti u rodilište gdje će vas dalje pripremiti za porod. Prsnućem vodenjaka nestaje barijera koja je izolirala plod od vanjskog okruženja te je time plod izložen različitim vanjskim utjecajima, odnosno infekcijama. Plod nije ugrožen ako porod napreduje očekivanim tempom, međutim kod produljenih poroda koji su počeli prsnućem vodenjaka, liječnik će ordinirati antibiotik još za vrijeme poroda da bi se spriječio razvoj infekcije i majke i djeteta. Jednako tako treba znati da normalan porod katkada može započeti sukrvicom. Pojava sukrvice također je znak da treba krenuti u rađaonicu. Ukoliko se radi o jačem krvarenju treba se što hitnije javiti u bolnicu.